Kad stan postane Instagram pozadina, a ne mjesto za život. Ponekad mi se čini da se u interijerima više ne traži udobnost, nego prilika za objavu. Stanovi se ne rade da bi se u njima živjelo – nego da bi izgledali dobro pod pravim kutom kamere.

Uđem u dnevni boravak, sve je savršeno složeno, tonovi bež i bijele u savršenom balansu, miris svijeće na razini hotelskog lobija. Samo jedan detalj nedostaje – život.

Kad “statement komad” postane tema dana

Zadnjih godina sve više klijenata dolazi s rečenicom: “Želimo da prostor ima wow efekt.”

Što je, naravno, sasvim u redu – dok ne shvatiš da “wow” znači “dobro izgleda na Instagramu, ali nitko na to ne smije sjesti”. Jedna klijentica je inzistirala na stolu od brušenog kamena koji “izgleda spektakularno”.

Na kraju je na njega stavila – podmetače. Za svaki slučaj. Jer ako se slučajno ogrebe, “to više neće biti taj vibe”.

Taj vibe, naravno, više nitko nije vidio jer su stol, stolice i tepih završili u kutu – savršeno dekorativni, ali potpuno beskorisni.

Čak i pas sjedi na drugom kraju sobe i gleda to čudo od kamena kao da zna da je ušao u zonu pod nadzorom estetike.

Iz terena: “Znam da nije udobno, ali izgleda fantastično”

Jednom mi je klijent pokazao fotelju koju je pronašao online – izgledala je kao da ju je dizajnirao netko tko nikad nije sjeo.

Rekao sam: “Izgleda super, ali neće biti udobna.”

Odgovorio je: “Znam. Ali fotogenična je.”

Tu sam shvatio da ne radimo stan, nego scenografiju.

Taj isti klijent danas ima dnevni boravak koji izgleda kao editorijal iz časopisa – samo što je cijeli namještaj netaknut.

Na sofi još stoje etikete.

Jer “nikad se ne zna, možda ćemo promijeniti koncept.”

Dom ili pozornica

Ne želim zvučati nostalgično, ali nekad se dom slagao prema životu.

Danas se život pokušava uklopiti u dom.

Ljudi žele “estetiku”, ali često ne znaju točno što to znači – osim da sve mora biti “u tonu”.

U tonu čega?

Ponekad bih volio da pitaju i: “Je li to ugodno?” ili “Kako će izgledati kad na stolu ostane laptop, tanjur i tri računa?”

Jer ako prostor ne može podnijeti svakodnevni nered, on nije dom.

On je showroom.

A showroom, koliko god lijep bio, ne grije dušu.

Ugovor o realnosti (ili: pravila za preživljavanje dizajnera)Ponekad mislim da bi svaki dizajner trebao imati svoj mali “manifest realnosti”.

Nešto poput: Ne može sve biti savršeno simetrično. (Ni u životu nije.) Ako se ne smije sjesti na komad namještaja, to nije komad namještaja. Biljke su za kisik, ne samo za fotografiju. Ambijentalno svjetlo nije opravdanje za to da se ništa ne vidi. A sofe su napravljene da se u njih zavalite – ne da ih se bojite. Jer ponekad, u moru “statementa”, zaboravimo da dom treba pričati o nama, a ne impresionirati druge.

5 znakova da uređujete za ego, a ne za sebe

Kupili ste stolicu koja “nije baš udobna, ali prelijepo izgleda”. (Dakle, kupili ste skulpturu.)

Sve u stanu je bež, ali vas živcira kad netko obuče nešto šareno. (Vaš prostor ima dres kod.)

Postoji barem jedna soba koja “nije za korištenje”. (Tako počinje svaki dobar muzej.)

Svjetlo u stanu je savršeno za fotografije, ali ne i za čitanje. (Ali hej, važnije je da lampa izgleda skupo, zar ne?)

Gosti hvale stan, ali nitko se ne zadržava dulje od pola sata. (Jer “wow efekt” ne grije.)

Zaključak

Uređenje doma ne bi smjelo biti dokaz statusa, nego izraz karaktera. Najljepši prostori nisu oni koji izgledaju savršeno – nego oni koji žive. Gdje se boje ne slažu uvijek, ali se ljudi slažu. Gdje se jede na stolu koji ima mrlje, ali i priče. I gdje se netko usudi zavaliti na sofu bez grižnje savjesti. Jer prava estetika nije u “statement komadu”. Prava estetika je kad vam je toliko ugodno da zaboravite kako sve izgleda.