Postoje projekti koji počnu sasvim nevino — jednim pozivom, kratkom porukom ili rečenicom koja zvuči kao: “Naslijedili smo jednu staru kuću na moru… pa ako biste mogli pogledati što se tu može napraviti.”
No upravo u tim jednostavnim, gotovo sramežljivim rečenicama često leži najveći potencijal, a ponekad i najljepše transformacije. Tako je započela i naša priča s kućom u Crikvenici, jednom starom ljepoticom koja je strpljivo čekala novu priliku da zasja.
Kada sam je prvi put obišao, bilo je jasno da je riječ o kući s karakterom — ali i s brojnim “životnim tragovima” koji su se nakupili generacijama. Zidovi su pričali svoje priče, ali podovi su škripali kao da protestiraju protiv svakog koraka, stolarija je davno odradila svoju funkciju, a kupaonice… recimo samo da su više podsjećale na muzejski izložak nego prostor u kojem bi se sutrašnji gosti htjeli osvježiti nakon kupanja u moru.
Klijenti su kuću naslijedili i željeli su je pretvoriti u turističku oazu za najam — ali ne bilo kakvu. Njihova želja bila je iskrena i pomalo romantična: “Molimo vas, zadržite što možete od starog šarma. Ne želimo da kuća izgleda kao bilo koji drugi apartman na moru.” I to je bio trenutak u kojem sam znao da će ovo biti projekt za uživanje. Jer kada se klijent želi boriti za dušu prostora, onda se i ja kao projektant još jače za nju borim.
Od glave do pete
Ubrzo je postalo jasno da ćemo se morati upustiti u potpunu rekonstrukciju — onu od glave do pete, ili bolje rečeno, od krova do temelja. Stolarija je zahtijevala hitnu mirovinu, podovi potpuno novi početak, a zidovi temeljito osvježavanje.
Najveći izazov bio je, naravno, smjestiti dodatnu kupaonicu na katu u prostor koji, realno gledano, nije baš bio oduševljen idejom da nekome ustupi dio svoje površine. No malo kreativnosti, puno mjerenja i mnogo arhitektonske diplomacije — i uspjeli smo. Kupaonica je smještena tako da djelomično zadire u prostor stubišnog podesta, ali ne narušava funkcionalnost stubišta. Hodanje je i dalje potpuno normalno. Nitko se ne mora bočno provlačiti kao u komičnim scenama.
Paralelno s unutrašnjošću, definirali smo i sve zahvate na eksterijeru. Kuća je trebala novu fasadu, novo krovište, novo lice u cjelini. Terase i dvorište zahtijevali su potpuno preuređenje, vanjska rasvjeta svoju novu strategiju, a pristupne staze redizajn cijele prostorne logike. No, možda najzanimljiviji dio bio razvoj dvorišta, jer je ono bilo zamišljeno kao dvije odvojene zone: glavna terasa s roštiljem i pekom — savršena za duge večere uz more — i intimni dio dvorišta s bazenom dimenzija 8×4 metra, skriven od pogleda i stvoren za odmor, sunčanje i neizbježan popodnevni “lagani drijemež”.
Render ili fotografija?
Kako bismo klijentima omogućili da sve zamisle prije nego što se išta fizički takne, izradili smo potpuno arhitektonsko i idejno rješenje. Potom smo modelirali cijelu kuću i okućnicu u 3D-u, uključujući sav namještaj, rasvjetu, dekoracije, bazen, pergolu i roštilj. Fotorealistične vizualizacije bile su toliko uvjerljive da su klijenti u jednom trenutku pitali: “A ovo je render ili fotografija?”
To je uvijek naš omiljeni trenutak.
Kao glavni stil uređenja odabrali smo smjer koji prirodno pripada ovom kraju — mediteranski duh, ali s umjerenim marokanskim prizvukom. Prirodni kamen koji je izvorno dominirao kućom odlučili smo zadržati, ali u novoj ulozi: kao akcent zid, a ne kao glavni vizualni “vladar” prostora. U svakoj prostoriji postoji barem jedan dio zida koji otkriva strukturu kamena, dok su ostali zidovi obrađeni žbukom toplih tonova i lagano teksturiranih površina koje podsjećaju na tradicionalne tehnike južnih krajeva.
Rasvjeta je bila posebna priča. Koristili smo mnogo ambijentalne rasvjete — skrivene, tople, mekane — one koja naglašava teksture, posebno kamen, i stvara ugođaj koji primijetiš tek kad uđeš u prostor i osjetiš koliko je “prirodno ugodno”, iako ne znaš odmah zašto.
Ako se gost u večernjim satima pita “Zašto je ovdje tako lijepa atmosfera?”, mi znamo da smo pogodili stvar.
Namještaj smo birali pragmatično: uglavnom IKEA. Kod kratkoročnog turističkog najma, to je najpametniji omjer cijene, trajnosti i vizualne privlačnosti. U tom je smjeru interijer dobio elegantnu, svježinu, ali i ekonomsku održivost — što je uvijek važno kada se govori o investiciji koja se mora isplatiti.
Vanjski izgled kuće zadržan je u izvornom obliku, uz potpunu obnovu stolarije, fasade i krovišta. Nova stolarija je izrađena u tradicionalnom mediteranskom stilu, s tamnim drvenim škurama, savršeno uklopljenima u lokalni karakter. Ograde su kovane, baš onakve kakve se očekuju u ovom dijelu Primorja — elegantne, čvrste i s pravom dozom rustikalnog šarma.
Prostor oko bazena popločan je protukliznim keramičkim pločicama, a pergola 3×3 m s baldahinima daje prostoru onaj finalni dodir intime i luksuza koji gosti obožavaju.
A kao završni element, iza kuće smo uredili mali, ali impresivan maslinik. Stoljetne masline koje su već bile na parceli presadili smo na način da kaskadno prate teren, stvarajući prizor koji izgleda kao da je tu oduvijek — samo mnogo uredniji i elegantniji.
Na kraju, kada pogledamo sve faze — od prvog razgovora, preko planiranja, modeliranja i vizualizacija, pa sve do konačnog koncepta — ova kuća je postala idealan primjer kako se tradicionalna mediteranska arhitektura može obnoviti tako da ostane vjerna sebi, a istovremeno zadovolji sve suvremene potrebe gostiju koji traže mir, privatnost i dozu luksuza.
To je kuća koja priča dvije priče odjednom: onu staru, koju smo sačuvali, i onu novu, koju smo pažljivo i s puno ljubavi napisali.
I upravo u tome leži cijela čar rekonstrukcije — kada prostor postane most između prošlosti i budućnosti, a rezultat izgleda kao da je oduvijek trebao biti baš takav.
