Kad se jedne subote ujutro na moj mail spustila poruka mlade djevojke iz Zagrebačkog Središća, nisam odmah znao da me čeka projekt koji će testirati sve moje supermoći dizajnera interijera.
U poruci je pisalo: “Kupila sam stan. Želim da bude moj mali svemir. Pomozi!” Ako postoji rečenica koja može razveseliti dizajnera, to je ta.
Već pri prvom susretu shvatio sam da je riječ o djevojci koja zna točno što želi: prostor koji je njezina dugoročna investicija u bolji, veseliji i kvalitetniji život, ali bez klišeja i kopiranja trendova koji iskaču iz svakog drugog feeda, kataloga i stana koji ste posjetili u zadnjih šest mjeseci. Nakon pregleda portfolija, odlučila je da sam ja “taj”, jer kako je rekla, “svaki tvoj projekt izgleda drugačije, kao da si ga radio baš za tog klijenta, a ne za svoj portfolio.” Neću lagati… to godi.
Nakon kavice u obližnjem kafiću (jer bez toga se ne kreće u svemirsku misiju), razgovor se otvorio kao dobra knjiga. Prošli smo emocije koje želi osjetiti u svakoj prostoriji, boje koje ju smiruju, stil koji je definira, ali i one male razigrane note zbog kojih njezin stan postaje “stan s karakterom”, a ne samo “stan u Središću”.
Budući da je riječ o novogradnji, rekonstrukcijske egzibicije nisu bile potrebne. Zidovi stoje gdje stoje, instalacije ne plešu nikud i sve je već bilo unaprijed zadano. Ali time je izazov postao još zanimljiviji: kako u potpuno standardiziran prostor smjestiti nešto što nimalo nije standardno?
Tu na scenu ulazi po mjeri rađen namještaj. Nismo htjeli konfekciju, nismo htjeli nešto što možete naručiti klikom na banner. Htjeli smo komade koji žive, pričaju i imaju “ono nešto”.
I tako smo dizajnirali svaki milimetar panelnog namještaja: od prepoznatljive dvodijelne TV komode (jedan dio se nonšalantno rasteže ispod televizora, drugi stoji kao monolit sa strane, kao mali skulpturalni superstar) do police za knjige i veselih geometrijskih formi u hodniku koje služe kao panel za vješanje garderobe. Sve upečatljivo, neobično, funkcionalno i potpuno njezino.
Kako urediti svemir
Kad je projektna mapa bila gotova, krenula je potraga za stolarijom koja to može izvesti bez kompromisa. Ulogu junaka preuzeo je tim iz Stolarije “Interijeri Dekanić”, koji je svaki naš crtež pretvorio u stvarnost, gotovo pa nevjerojatno precizno.
Foto-realistične 3D vizualizacije dodatno su pomogle da svi vidimo isti cilj: ne samo kako stan izgleda u cjelini, nego i kako svaki komad namještaja funkcionira u prostoru. Nakon što je finalni dizajn potvrđen, krenuli smo u onaj manje glamurozan dio priče: skupljanje ponuda, biranje uzoraka, obilazak dućana i koordiniranje radova i dostava. Ukratko, sve ono što nitko ne fotka za Instagram, ali bez čega nema savršenog interijera.
Kako su komadi postupno pristizali, a prostor se polako slagao, postajalo je jasno: emocija koju je moja klijentica tražila, je tu. Rasvjeta je zaokružila priču, dekoracije su donijele toplinu, a stan je dobio dušu. I to ne bilo čiju, nego njezinu.
Kad smo sve završili, sjeli smo ponovno na kavicu. Ovog puta u prostoru koji više nije samo adresa u Središću, nego mali, personalizirani univerzum jedne mlade, perspektivne djevojke. Ako me pitate, mislim da će u njemu živjeti jako sretan život.
