Postoji nešto gotovo ritualno u toj zadnjoj večeri u godini. Stol se postavlja kao da dolazi inspekcija. Odjeća je svečanija nego što bi itko ikad nosio u vlastitoj blagovaonici. Jede se “zadnji ovogodišnji obrok” s ozbiljnošću kao da sutra nećemo opet – jesti.

I svi se ponašamo kao da je ponoć neka čarobna točka.

Kao da će sat otkucati, a mi ćemo se probuditi drugačiji. Organiziraniji. Smireniji. Bolji.

S novim navikama. Novim planovima. Novim mirom.

A onda dođe 2. siječnja.

I sve je… isto.

Velike odluke koje stanu u jednu noć

Nova godina je olimpijada dobrih namjera.

Tad svi krećemo:

– zdravije

– mirnije

– pametnije

– urednije

– s manje kaosa i više fokusa

I sve to – od ponedjeljka. Ili od 1.1. Koji god prije dođe.

Problem nije u odlukama.

Problem je u očekivanju da će se život promijeniti sam od sebe, samo zato što smo promijenili broj u kalendaru.

Jer navike ne znaju da je Nova godina.

A prostor u kojem živimo još manje.

Interijer ne zna da ste donijeli odluku

Ovo je dio koji rijetko tko voli čuti.

Možete odlučiti da ćete “od ove godine živjeti drugačije”, ali ako vas i dalje okružuje prostor koji vas guši, usporava i frustrira – promjena će trajati točno koliko i zadnja čaša pjenušca.

Interijer je tihi suputnik navika.

On vas ili podržava – ili sabotira.

Ako vam stan ne dopušta red, fokus, mir i funkcionalnost, teško da će nova godina to sama riješiti.

Reset ne dolazi s vatrometom.

Dolazi s malim, dosadnim, ali stvarnim odlukama.

Svečanost kao potreba, ne kao laž

Ipak – nemojmo biti prestrogi.

Taj ritual ima smisla.

Trebaju nam te večeri.

Treba nam simbolika.

Treba nam osjećaj da nešto završava i nešto počinje, čak i ako znamo da će stvarnost biti puno prizemnija.

Crvene haljine, poseban stol, “zadnja večera godine” – sve to nije gluma.

To je potreba da barem na trenutak stanemo i kažemo:

“Ovo je kraj jednog poglavlja.”

I to je sasvim u redu.

Reset ne mora biti spektakl

Možda pravi reset ne izgleda kao Nova godina.

Možda izgleda kao:

– pomicanje kauča

– rješavanje jednog nefunkcionalnog kutka

– izbacivanje viška

– donošenje odluke da prostor počne raditi za vas, a ne protiv vas

Možda reset dođe u veljači. Ili travnju. Ili onda kad konačno prestanemo čekati savršen trenutak.

Moje novogodišnje odluke? Ima ih. Ali…

Postoje neke odluke koje sam donio.

Postoje promjene koje se spremaju.

Postoje ideje koje još neću izgovoriti naglas.

Ne zato što su tajna – nego zato što dobre promjene ne vole buku.

One vole vrijeme.

O svemu tome… uskoro.

Zaključak: Nova godina nije početak. Ona je podsjetnik.

Podsjetnik da možemo stati.

Razmisliti.

Zatvoriti jedno poglavlje i odlučiti hoćemo li novo napisati drugačije – ili isto, ali svjesnije.

Ako vam Nova godina pomogne da donesete barem jednu stvarnu odluku – onda nije bila samo dobra gluma.

A ako ne?

I to je u redu.

Jer pravi reset ne dolazi u ponoć.

Dolazi onda kad ste spremni.