Zašto i kako sklopiti ugovor o uređenju interijera te koje stavke ugovor treba imati i kako ga formulirati, samo su neke od tema o kojima je bilo govora na prvoj radionici za dizajnere interijera u organizaciji Ideje doma. Ovo je tek prvo predavanje u nizu s ciljem edukacije i upoznavanja ove, relativno mlade industrije, s dobrim primjerima iz prakse.
Odvjetnica Natalija Labavić upoznala je ovom prilikom dizajnere s najčešćim greškama koje se lako mogu izbjeći.
“Vjerujem da je najveća greška u startu ta što stranke takvog ugovora ne sastavljaju pisani ugovor. Uvodno, napomenula bih da se ponekad pogrešno percipira da je ugovor samo pisani dokument koji pri dnu potpišu ugovorne strane. Ugovor može biti sklopljen i na neki drugi način – recimo, ponudom i prihvatom ponude putem elektronske pošte ili usmenim dogovorom o pravima i obvezama nekog posla – te i takav ugovor ima pravnu snagu i ugovorne strane se na njega mogu pozivati. U nekim slučajevima sam zakon propisuje da ugovor mora biti pisan da bi bio valjan – primjerice, ugovor o građenju mora biti u pisanom obliku ili ugovor o kupoprodaji nekretnina. Dakako, najbolje je sklopiti pisani ugovor i kada zakon ne propisuje da je to nužno jer je tako najlakše utvrditi koja su prava i obveze ugovornih strana. Naime, neki posao može trajati dulji period vremena te u nedostatku pisanog ugovora može doći do toga da su stranke zaboravile što su se dogovorile. Ali najveći nedostatak, ako nema pisanog ugovora, je u tome što stranke zapravo nemaju definiran velik broj detalja oko njihovog pravnog posla radi kojih kasnije može doći do spora”, istaknula je Labavić.
Preciznost je ključna
Prvenstveno je važno, dodaje, da dizajner i klijent jasno iskomuniciraju koji je opseg usluge koju dogovaraju. Za to je važno da prvenstveno dizajner ima određeno iskustvo i prenese klijentu jasno koje su granice usluge. Još je bolje kada i klijent ima određeno iskustvo pa postavlja pitanja dizajneru i tako nadopunjuje razgovor. Velik broj sporova proizlazi upravo iz nesporazuma stranaka. “Uzmimo recimo primjer usluge koja se kolokvijalno zove „ključ u ruke“. Taj pojam u dizajnerskoj struci nije definiran. On je zakonom definiran u kontekstu ugovora o građenju, ali ta definicija, jasno, nije primjenjiva u ugovoru između dizajnera i klijenta o uređenju, a praksa je da se taj termin ipak koristi. Da bi bilo potpuno jasno što taj termin znači važno je definirati taj pojam u kontekstu ugovora koji se sklapa i odrediti što točno uključuje takva usluga. Klijent će možda očekivati da mu dizajner preda stan koji je i počišćen, dok dizajner možda neće imati plan ići u pružanju usluge u te detalje”, smatra Labavić.
No, što u situaciji ako klijent želi koristiti dizajnerski rad na način koji nije dogovoren (npr. prodaja ili dijeljenje trećim stranama)?
“Prvo bi se postavilo pitanje što su stranke ugovorile da je dozvoljeno ili nije dozvoljeno u vezi s dizajnerskim radom. Postavilo bi se i pitanje što je dizajnerski rad, tko ima prava na njemu, predstavlja li takav rad autorsko djelo ili ne te koje su granice korištenja. Ako na ta pitanja ne bismo našli odgovore u ugovoru koji su stranke sklopile, stranke bi se potencijalno našle u sporu. Moguće je da bi dizajner, ako je njegov rad autorsko djelo, mogao klijentu zabraniti korištenje koje premašuje ono korištenje ugovoreno osnovnim pravnim poslom. Ali da bi se izbjegao takav scenarij, opet je preporučljivo imati što jasniji ugovor. Dizajner mora ugovorom zaštititi ne samo svoja autorska prava nego i prava svih drugih autora ili kreativaca s kojima surađuje.”
S obzirom da projekti uređenje često dugo traju i imaju više faza, preporučuljivo je u ugovor uvrstiti dvije dozvoljene izmjene tijekom određene faze, a za sve dodatno naplatiti po točno određenoj cijeni.
Kad je u pitanju cijena radova, Labavić je naglasila kako je svakako važno cijenu radova dogovoriti prije nego radovi započnu pa ako se dogodi da je potreban posao koji nije bio predviđen kada se sklapao ugovor, dobro je sklopiti aneks te definirati i taj dodatni posao, njegovu cijenu i sve druge važne elemente tog dodatnog posla.
Odnosi s dobavljačima
Odgovornost za rad dobavljača također treba biti definirana ugovorom. Dizajner može preuzeti odgovornost za rad dobavljača na sebe ili može posredovati između klijenta i dobavljača i tako ne biti uključen u taj posao kao stranka. To je poslovna odluka svakog dizajnera.
Ako dizajner ugovora, primjerice, izradu namještaja, tada je uobičajeno i da jamči da će taj namještaj biti isporučen, da će biti dogovorene kvalitete te da će biti dostavljen u dogovorenom roku. U tom slučaju klijent dizajnera drži odgovornim, a dizajner onda ima mogućnost poduzeti pravne radnje prema izvođačima, ako oni prekrše dogovor s dizajnerom. Ako je pak dizajner samo posrednik u tom poslu, tada dizajner ne odgovara klijentu, nego klijent i izvođač direktno sklapaju ugovor.
Labavić također navodi kako bi ugovor trebao sadržavati i klauzulu o povjerljivosti, a da bi plaćanje trebalo biti definirano po fazama projekta. No, jednom kada je sklopljen, ugovor se ne može jednostavno raskinuti radi toga jer se neka od strana, primjerice, predomislila, upozorava odvjetnica.
Zato je važno dobro definirati uvjete raskida uzimajući u obzir primjere iz prakse. Primjerice, ako je dizajner iz iskustva primijetio da mu stvara problem u poslovanju surađivati s klijentima koji se često predomišljaju ili im treba previše vremena da donesu neku odluku te zbog toga ne može prihvaćati druge poslove i tako gubi zaradu, može u ugovor unijeti odredbu da u takvim slučajevima (koji trebaju biti precizno definirani) ima mogućnost raskinuti ugovor.
Ako dođe do spora, dizajner i klijent će spornu situaciju morati razriješiti. Jedan, kod nas još uvijek čest, način rješavanja spora je sudski postupak koji se pokreće podnošenjem tužbe sudu, ali postoji i druga mogućnost – postizanje sporazuma, bilo u medijaciji ili izvan medijacije. Tu stranke u pravilu, svaka u dijelu, odustaju od svojih zahtjeva u korist zajedničkog dogovora. To je svakako nešto što prije vodi do okončanja spora i najčešće uključuje manje troškova, kako financijskih tako i onih u energiji i uloženom vremenu.
Odvjetnički ured Natalija Labavić
natalija@labavic.com
