Blagdani u domu dizajnera – Matej Kušević: “Ovaj ukras je jedina stvar koju bi spasio u slučaju požara”

Blagdani su vrijeme kad se posvetimo najbližimo, proslavama, druženjima i malim slatkim veseljima poput blagdanskih stolova ili dekoracija. Blagdani su puni emocija, baš kao što svaki dom jeste.

Zato smo odlučili dizajnere interijera, poznate po istančanom estetskom ukusu, pitati za njihove najdraže blagdanske običaje i dekoracije. Što pamti iz djetinjstva i koji mu je najdraži ukras, otkrio nam je Matej Kušević iz M1st design studija.

1.Koji je blagdanski dekor iz vašeg djetinjstva ostao u vama “zauvijek” — i zašto ga i danas pamtite?

Bez konkurencije: one stare, staklene kuglice koje su pucale već pri pogledu.

Znate one — drže se na boru kao da su iz ratne zone pobjegle, a ne iz kutije s tavana.

Zašto ih pamtim?

Jer su bile jedina stvar u kući koja se nije smjela dirati, a istovremeno su izgledale kao da će se same uništiti ako im malo jače puhneš u smjeru.

To je bio moj prvi susret s “dizajnom koji je lijep, ali apsolutno nepraktičan”.

Možda je tu i počela moja karijera — trauma je odličan motivator.

Iskreno?

Biram bor koji izgleda kao da je cijela obitelj sudjelovala — svatko sa svojim talentima, dobrom voljom i malo kreativnog kaosa.

To je jedini bor koji zaista priča priču doma.

Savršeno ukrašen bor je divan… ali divan kao izložak.

A u izlozima se ne pije topla čokolada, ne ostavlja se nered pod borom i ne smijemo se sitnim propustima.

Zato u mom domu pobjeđuje onaj nesavršeni bor — jer je najviše naš.

Apsolutno.

Imam jednog malenog, užasno kičastog anđela, zlatnog kao da se kupao u šljokicama tjedan dana.

Dizajnerski? Katastrofa.

Emotivno? Blago.

To je poklon iz ranog djetinjstva i jedina stvar koju bih spasio iz kuće u slučaju požara (nakon ljudi, naravno — jer pravila marketinga).

I svake godine ga opet stavim na bor, pa makar mi profesionalna reputacija u tom trenutku drhtala.

Vjerovali ili ne, jednom sam iskoristio komad ambalažnog papira u koji je bio umotan tepih.

Onako, običan, ništa posebno — barem dok ga ne pogledaš dizajnerskim okom nakon tri kave i dvije neispavane noći.

I što sam napravio?

Pretvorio sam ga u savršeno decentne mašne za bor.

Minimalističke, teksturalne, elegantne… a koštale su grandioznih — nula eura.

Najbolji dio?

Svi su pitali gdje sam ih kupio.

Najprecjenjeniji:

Ogromne mašne za bor.

Izgledaju kao da je bor krenuo na natjecanje u ritmičkoj gimnastici.

Ne treba nam bor koji glumi poklon — pokloni su ispod njega.

Najpodcjenjeniji:

Svjetla tople bijele boje.

Ne blješte, ne vrište, ne bore se za pažnju…

One samo rade ono što advent treba raditi — stvaraju atmosferu.

A atmosfera je pola Božića.