Božićno vrijeme u našoj obitelji uvijek je bilo posebno razdoblje u kojem se okuplja cijela obitelj. S obzirom na to da su članovi naše obitelji i mačke, u kući nam je uvijek bilo zabavno.
Neočekivani ukrasi na boru često su bile upravo naše mačke, koje su ponekad bile ljubomorne na ukrase pa su ih i razbijale (ili im se jednostavno nisu sviđali).Ono po čemu ću uvijek pamtiti Božić su dogovori oko toga kako ćemo okititi bor.
Iako smo se nekih godina trudili da bude tematski, svako božićno jutro bor se popravljao i pretvarao u šareni. Bor u našoj obitelji nikada nije trebao biti “savršen”, po špagi, već odraz nas i blagdana u kojem se nalazimo. Osobno, najvažnije mi je uvijek bilo da smo zajedno i da ga kitimo skupa, a kako će ispasti bilo je najmanje bitno.
Naravno, kao i u drugim obiteljima, i kod nas je vrijedilo pravilo da se iste kuglice ne smiju postavljati jedna pokraj druge. Po meni ovo nije dekor, ali je nešto po čemu pamtim Božiće. To su predivne, starinske jaslice koje su krasile dno bora. Iako danas postoje prekrasne jaslice, mislim da nijedne više nemaju taj jednostavan, a opet poseban izgled.
Nešto što dizajnerski sigurno ne prolazi, a meni je srcu drago, jest stavljanje slame ispod bora. U vrijeme mojih roditelja to je bila uobičajena praksa, bez koje se bor nije mogao ni zamisliti, a danas to rijetko viđam u drugim domovima. To je ujedno i neočekivani “dekor” koji tako lijepo upotpunjuje bor i prostor te je sigurno nešto što ćete vidjeti i u mom domu.
Također, ono po čemu najviše pamtim Božiće su jako veliki borovi. Kod nas je vrijedilo pravilo: koliko je visoka prostorija, toliko mora biti visok i bor.
Ono što osobno ne volim kod ukrašavanja borova jest eksperimentiranje s raznim alternativama bora. Vidjela sam razne trendove, ali nijedan mi nije dovoljno lijep i poseban kao miris pravog bora i njegov tradicionalni izgled.
