Dugo se mislilo da u našim stanovima sve treba biti u ormarima, ormarićima, zatvorenim kuhinjskim ili radnim plohama. Ravne fronte, zatvoreni ormari, skriveno spremište — estetika kontrole i reda definirala je moderni prostor gotovo desetljeće.
No svjetski stilisti danas rade upravo suprotno. Ne skrivaju predmete. Izlažu ih, svjesno i s namjerom. Tako je nastala nova estetika koju sve češće viđamo u editorijalima vodećih living i dizajn magazina — curated clutter. Naizgled ležerna, pomalo nesavršena, ali u stvarnosti izrazito promišljena. Estetika u kojoj otvorene police postaju ključni element modernog interijera.
Od skladišta do scenografije
Otvorene police više nisu praktično rješenje za male prostore ili kompromis između kuhinje i dnevnog boravka. One su postale arhitektonska gesta. Mjesto gdje se susreću funkcija i identitet doma.
Na njima se više ne izlaže sve — nego odabrano. Knjige koje se stvarno čitaju. Keramika koja ima priču. Predmeti koji nose trag vremena, putovanja, ruku koje su ih koristile. U tom smislu, otvorene police djeluju poput male, privatne galerije. Ne savršeno stilizirane, nego žive.
Curated clutter ne znači nered
Naprotiv — riječ je o vrlo preciznom balansu između punine i praznine. Police su pune, ali ne zbijene. Predmeti se preklapaju, ali dišu. Ništa ne djeluje slučajno, iako sve izgleda opušteno. Upravo ta napetost između reda i nereda daje prostoru toplinu. Interijer prestaje biti „showroom“ i postaje dom.
Zid više nije ravna površina. Postaje aktivan.
Na otvorenim policama glavnu riječ vode mali predmeti: zdjelice nepravilnih rubova, staklene boce, stare knjige, komadi tekstila, vaze s jednom grančicom, suvenir koji nema veliku tržišnu vrijednost, ali ima emocionalnu težinu. Ono što ih povezuje nije stil, nego osjećaj. U suvremenim interijerima otvorene police sve se češće projektiraju kao dio same arhitekture prostora. Ugrađene u niše, uokvirene zidom, produžene duž cijele prostorije ili integrirane u kuhinjske kompozicije, imaju čak i svoju rasvjetu.
Otvorene police dopuštaju domu da se mijenja. Da se puni i prazni. Da raste s nama. One prihvaćaju nesavršenost — i upravo zato djeluju moderno.
