Piše: Matej Kušević, M1st design
Ili: kako klijentima objasniti da “odmah” ne znači “jučer”! Ako me pitate kad točno dizajner interijera radi — odgovor bi, prema većini klijenata, bio: uvijek. Nema pauze, nema kraja radnog vremena, nema “javim se sutra”. Samo neprestani dotok poruka, mailova i poziva u svako doba dana (i noći).
Znate da imate problem kad vam netko pošalje poruku u 23:47 s pitanjem: “Hej, samo kratko – jel’ da bi onaj stol bolje išao u crnoj ili bež?” A ako ne odgovorite do ponoći, stiže nova: “???”
U tom trenutku shvatite da više niste dizajner – postali ste pretplata. Netflix u ljudskom obliku. Razlika je samo u tome što se kod mene ne može kliknuti “Are you still watching?”, jer klijent zna da – jesam. I da, to je ta točka u karijeri kad shvatiš da su tvoje radno vrijeme i privatni život razvedeni, a klijent je dobio skrbništvo nad oboje.
Neki klijenti stvarno vjeruju da moj dan izgleda ovako:
8:00 – dizajniraš kuhinju,
12:00 – sastanak s izvođačima,
16:00 – razmišljaš o pločicama,
23:00 – komentiraš njihovu ideju o tepihu,
03:00 – pišeš im poruku: “Razmislio sam o rasvjeti.”
Ne pišem, naravno. U tom trenutku pokušavam spavati. Što, izgleda, mnogima zvuči kao luksuz, a ne osnovna ljudska potreba.
“Ma znam da je kasno, ali samo jedno pitanje…”
I sve bi to bilo zabavno da nije stvarno. Svaki dizajner zna taj famozni uvod u poruku: “Znam da je kasno, ali samo jedno pitanje…” To “jedno pitanje” obično preraste u cijelu seansu: o smislu boje zida, karakteru drva i emocionalnom naboju kvake.
Ako već pišemo u 22:30, ajmo do kraja – što bi rekli neki. Ima i onih koji zovu subotom ujutro, dok još pijem prvu kavu: “Da te kratko pitam, mislimo uzeti stolicu, ali ne znamo jel’ ok boja – možeš bacit’ pogled?” I to naravno mora biti sad, jer “u salonu su” i sve je “hitno”.
Hitno. Riječ koja u našem poslu znači “psihološka panika u klijentovoj glavi”. Jer, budimo realni, rijetko je išta u dizajnu interijera zaista hitno. Nitko nije ugrožen jer nismo odlučili o boji lajsne. A jednom sam stvarno dobio poruku: “Hitno! Trebam znati ide li mat crna kvaka uz sjajnu bijelu lajsnu!” To nije hitno. To je egzistencijalna kriza s dekorativnim potencijalom.
Istina je da volim svoj posao. Obožavam ga. Ali postoji granica između profesionalne strasti i emocionalnog ropstva. U jednom trenutku više ne znaš jesi li dizajner, psiholog, life coach ili jednostavno call centar za estetske dileme. A ono što me najviše zabavlja jest kad se, nakon par dana tišine (jer sam si dozvolio luksuz vikenda), javi poruka: “Hej, jesi živ? Mi mislili da si zaboravio na nas.” Nisam zaboravio. Samo sam pojeo ručak. Bez mobitela.
Iz terena: Kad mail postane budilica
Jednom sam čak imao situaciju kad me probudio mail u pola noći. Refleksno sam pogledao mobitel (klasična greška). Pisalo je: “Evo par fotki kreveta, mislite li da bi ovaj model bolje disao u prostoru?” I dok ja razmišljam o disanju tog kreveta, moj mi razum šapće da dišem ja sve pliće. Sljedeće jutro nova poruka: “Niste odgovorili pa sam ipak naručio.” Naravno. Jer tko još spava kad su u pitanju noćni ormarići i egzistencijalne odluke o boji uzglavlja?
Ali sve to ima i dozu humora. Jer svaki taj “pretjerano entuzijastični” klijent podsjeti me koliko ljudi zapravo žive svoj prostor. Samo… malo previše intenzivno. I dok ja balansiram između profesionalizma i autocenzure (da ne napišem “molim vas prestanite”), shvaćam da nije problem u njima – nego u iluziji da smo mi, dizajneri, dostupni kao Wi-Fi signal. Stalno prisutni, stalno uključeni, stalno spremni da kažemo svoje stručno mišljenje o kvaki, jastučiću ili boji zida.
Zaključak: Poštujte i naše radno vrijeme. I naš živčani sustav.
Zato bih ovim putem volio uvesti novi pojam: “dizajnersko radno vrijeme”. To je ono vrijeme kad stvarno radimo – mjerimo, crtamo, biramo, dogovaramo, analiziramo. A kad ga nema, to znači da punimo baterije, punimo sebe, jer i kreativnost ima radno vrijeme. Ako je stalno uključena, pregori – baš kao i mobitel koji stalno prima poruke.
Jer na kraju dana, dizajn interijera nije posao 0–24. To je proces. I ako nas klijenti tretiraju kao stalno dostupnu aplikaciju, ne bi se trebali čuditi ako im jednog dana odgovorim s: “error 404 – designer not found.”
Volim klijente, stvarno. Ali volim i spavati, disati i popiti kavu bez notifikacije. Zato, ako vam se ideja javi u 23:59 – super! Zapišite je. I pošaljite sutra u 9:00. Dizajn će i dalje biti tu. A i ja… <3
