Minimalizam je nekoć bio filozofija. Danas je dijagnoza. Sve je bijelo, čisto, mirno — toliko mirno da ti dođe da provjeriš ima li stan puls. Ljudi više ne žele prostor za život, nego prostor u kojem će im aura izgledati čisto.
Minimalizam je krenuo s idejom ravnoteže, a završio kao natjecanje tko ima manje. Ljudi se hvale da nemaju ništa: ni knjige (“čitam digitalno”), ni biljke (“previše održavanja”), ni uspomene (“ne uklapaju se u ton palete”).
Najdraži slučaj? Klijent koji je sakrio utičnice. Jer, citiram: “Utičnice su vizualno agresivne.” Logično. Nema veće prijetnje estetici od punjača za mobitel.
Ne morate baciti sve da biste prodisali. Samo izbacite ono što vam stvara napadaj panike kad ga pogledate.
Ponekad jednostavno izgleda – kao da ste zaboravili završiti.
Ako vam treba Google Maps da nađete lonac, možda je vrijeme da prihvatite ručkice.
Ako vam prostor izgleda kao Word dokument, slobodno ubacite malo života.
Jer “manje” bez “zašto” nije minimalizam. To je samo – manje.
Ali ako vaš stan počne izgledati kao showroom za duhovni mir, možda je vrijeme da unesete trag života.
Jer mir nije isto što i sterilnost.
A dom bez tragova života – to je najtiši kaos koji postoji.
