U interijerima, kao i u životu, najljepše se stvari događaju kad napravimo mali iskorak iz vlastite zone komfora. Kada dizajner pristupi prostoru otvorena srca, a klijent s povjerenjem, rezultati znaju biti iznenađujuće topli – iako su, na prvi pogled, minimalistički.
Tako je bilo i s ovim stanom u zagrebačkoj Dubravi, površine oko 115 četvornih metara, u kojem se jednostavnost i čistoća forme susreću s pažljivo biranim detaljima, teksturama i – onim što je najvažnije – osobnošću vlasnika.
“Mogu slobodno reći da je ovo najbliže minimalizmu koliko ja osobno mogu prići – ali želje klijenata se ovdje uvijek poštuju,” priznaje dizajnerica Bosiljka Antolković, vlasnica m2 Ideja, studija za kreativno uređenje interijera, kroz osmijeh, svjesna koliko su ovakvi projekti važni za rast svakog kreativca.
Kad novi stan postane nova svakodnevica
Stan je novogradnja i proteže se kroz cijelu etažu – prostran, funkcionalan, ali s određenim zadanim okvirima koje nije bilo moguće potpuno mijenjati. No, upravo u tim ograničenjima nastaju najkreativnija rješenja.
Tlocrt se sastoji od otvorenog dnevnog prostora s kuhinjom i blagovaonicom, dugačkog hodnika, spavaće sobe, dječje sobe, radne sobe, dviju kupaonica, dodatnih prostorija za pohranu te čak dviju terasa – što omogućava da se život i boravak izvan stana prirodno prelije i na vanjski prostor.
“Parkete, nažalost, nismo mogli birati, a keramiku smo morali odabrati iz vrlo uske ponude izvođača. Ipak, uspjeli smo provući nekoliko manjih, ali važnih izmjena – poput kuhinjskog otoka koji nije postojao u prvotnom projektu. Takvi detalji čine veliku razliku.”
Igra svjetlom – detalj koji nosi prostor
Kad je prostor jednostavan, svaki detalj dobiva priliku da zablista. U ovom slučaju, to je bila rasvjeta – element kojem se posvetila posebna pažnja. Nije ovdje riječ samo o tehničkoj funkciji, već o obliku, teksturi, atmosferi.
Svjetlo u ovom stanu nije samo estetski dodatak. Ono strukturira prostor, vodi pogled, stvara dinamiku. U prostoru gdje nema mnogo dekoracija, upravo rasvjeta nosi priču.
“Rasvjeta nam je bila jako važna. Igrali smo se oblicima, visinama, difuzijom svjetla – sve kako bismo dobili prostor koji mijenja karakter ovisno o doba dana i raspoloženju.”
Ormari nevidljivi, ali prijeko potrebni
Još jedan važan zahtjev klijenata bio je – puno prostora za pohranu. Iako stan sam po sebi ima velik broj kvadrata, dobro znamo da kvadrati bez ormara brzo postanu kvadrati kaosa.
“Klijentici je bilo jako važno da sve ima svoje mjesto, ali i da prostor izgleda čisto. I sad, nakon useljenja, kaže mi: ‘Nisam uspjela ispuniti ni pola ormara!’ To je vjerojatno najbolji kompliment koji možeš čuti.”
Ormari su pažljivo integrirani u arhitekturu prostora – bez suvišnih ručkica, s frontama koje prate boje zidova, često skrivajući svoje postojanje sve dok ih ne otvoriš. To je upravo ono što minimalistički prostor traži – funkciju bez buke.
Jednostavnost koja nije hladna
Klijenti su imali jasnu viziju: žele čist dizajn, jednostavnost, tek dašak boja i tekstura, puno svjetla i lakoću održavanja. Moglo bi se reći da su znali što ne žele, a to je često odlična početna točka. Jer kad makneš višak – ostaje ono što je stvarno važno.
Zidovi su ostali svijetli, podovi u prirodnim tonovima, a sve boje i materijali birani su s idejom da prostor bude odmjeren, ali nipošto hladan. Teksture tkanina, detalji u rasvjeti i poneki komad namještaja s karakterom unose toplinu i osobnost.U konačnici, ovaj je stan puno više od uspješno završenog projekta. On je dokaz koliko je važno graditi odnose s klijentima i koliko daleko dizajn može ići kada se temelji na povjerenju.
“I tako se odmotala još jedna životna priča u kojoj sam imala sreću sudjelovati. Bude tu i umora, i sumnji, i zabrinutosti – ali kada dođe onaj trenutak, kada klijent s osmijehom uđe u novi dom, znaš da je sve imalo smisla.”
