Još kao djevojčica pronalazila je radost u crtanju i slaganju lego kocaka, nesvjesno gradeći svoje prve prostore. Znatiželja prema oblikovanju prostora pratila ju je kroz odrastanje, a pravi smisao i jasnoću dobila je tek kroz studij arhitekture. Tamo je otkrila da arhitektura nije samo stvar estetike, već i moćan način da se utječe na svakodnevni život ljudi. O estetici, dizajnu i prostorima razgovarali smo s arhitekticom i dizajnericom interijera Karlom Kravanjom iz K2 studija.
Kako ste otkrili svoj put u dizajnu arhitekturi? Je li to bila ljubav na prvi pogled ili nešto što je raslo s vremenom?
Od malih nogu voljela sam crtati i slagati, a lego kocke su mi bile omiljena zabava kroz koju sam intuitivno gradila prve prostore. Iako je ta znatiželja uvijek bila prisutna, pravi oblik i jasnoću dobila je tek kroz studij. Tamo sam shvatila da arhitektura nije samo estetika, već i način kako prostor utječe na ljude i njihov svakodnevni život – i tu sam pronašla svoju strast koja me vodi i danas.
Što vas je oblikovalo kao arhitekticu – formalno obrazovanje, praksa, osobni
afiniteti?
Mislim da je moj put oblikovala kombinacija različitih iskustava – formalno obrazovanje dalo mi je temelje i znanja, praksa mi je omogućila da te ideje primijenim u stvarnim situacijama i učim iz konkretnih izazova, dok su osobni afiniteti i interesi unijeli onu posebnu nit koja me čini svojom u poslu.
Čak i privatni život ima veliku ulogu – sve što doživljavamo, mjesta koja posjećujemo, ljudi s kojima se susrećemo, ostavlja trag i na našem stvaralaštvu. Upravo ta povezanost različitih sfera života čini arhitekturu za mene tako živom i osobnom.
Koji je bio vaš prvi projekt u karijeri?
Moj prvi samostalni projekt došao je kroz prijatelja koji me zamolio da mu dizajniram stan. U početku sam bila nesigurna, čak sam ga i odbila – dotad sam radila u uredima na projektima gdje nikada nismo vodili proces od početka do kraja, pa nisam imala dovoljno vjere u sebe. No on nije odustao i na tome sam mu danas beskrajno zahvalna.
Taj stan mi je donio prvi vjetar u leđa i dokazao mi da mogu. Još uvijek se sjećam svakog detalja i svaki put kad ga se prisjetim, osjetim toplinu – jer upravo je tu počeo moj samostalni put i moja prava sigurnost u vlastiti rad.
Kako bi opisali svoj dizajnerski i estetski stil u nekoliko riječi?
Moj dizajnerski i estetski stil najčešće opisujem kao moderan, pročišćen i elegantan, s naglaskom na prirodne materijale i toplu atmosferu. Volim jednostavne linije, sklad i bezvremensku estetiku, ali se s vremena na vrijeme poigram i s drugačijim stilovima – sve ovisi o prostoru i osobnosti investitora. Na kraju, najvažnije mi je da se osoba osjeća ugodno, opušteno i istinski ‘svoj’ u prostoru koji sam kreirala.
Što vam je najvažnije kada radite s prostorom – estetika, funkcionalnost, emocija?
Za mene je nemoguće odvojiti estetiku, funkcionalnost i emociju – tek kad su u ravnoteži prostor zaživi na pravi način. Estetika daje ljepotu i prepoznatljivost, funkcionalnost omogućava da prostor doista služi svakodnevnom životu, a emocija je ono što ga čini toplim, osobnim i posebnim. Upravo ta sinergija je ono što uvijek tražim kada stvaram.
Kako izgleda vaš proces rada – od prvog susreta s klijentom do završnog detalja?
Proces uvijek započinje uvodnim razgovorom na kojem zajedno s klijentom definiramo stil, smjer i želje. Nakon toga slijedi izrada 3D modela i rendera – oni su ključni jer omogućuju klijentu da doživi prostor prije nego što uopće nastane.
Kroz zajedničke sastanke usklađujemo ideje i prolazimo kroz eventualne izmjene, sve dok ne dođemo do rješenja koje svima donosi zadovoljstvo. Kad je vizualni dio usuglašen, prelazimo na tehničke nacrte i detalje – od
rasporeda rasvjete, utičnica i prekidača, pa do nacrta namještaja po mjeri i specifikacija za svu potrebnu opremu.
Volim taj proces jer se u njemu spajaju estetika, funkcionalnost i sitni detalji koji prostoru daju dušu. Za mene je završni trenutak uvijek poseban – onaj kad klijent osjeti da je prostor u kojem se nalazi u potpunosti njegov i da u njemu pripada.
Kako usklađujete klijentove želje s vlastitom vizijom i stručnim kriterijima?
Za mene je najvažnije pronaći balans između klijentovih želja i vlastite stručne vizije. Vjerujem da je prostor uvijek priča o osobi koja u njemu živi, pa je moj zadatak slušati, razumjeti i pretočiti njihove potrebe u oblik koji je funkcionalan i estetski skladan.
Ponekad je potrebno klijentu pokazati drugačiju perspektivu ili predložiti rješenje koje možda nije prvo palo na pamet, ali dugoročno donosi veću vrijednost. Na kraju, projekt je uspješan tek onda kad se u njemu susretnu klijentov karakter i moja profesionalna odgovornost – jer samo tako nastaje prostor u kojem se može živjeti i istinski uživati.
Što najviše volite i želite raditi, koji tip projekata?
Najviše volim raditi projekte interijera jer u njima vidim priliku da direktno oblikujem svakodnevni život ljudi i unesem toplinu u njihove domove. Poseban mi je izazov kada prostor nije jednostavan ili kada zahtijeva kreativna rješenja – tada osjećam da se najbolje izražavam. Ipak, ne volim se ograničavati samo na jedan tip projekta; svaka
kuća, stan ili poslovni prostor nosi novu priču i priliku da naučim nešto drugačije.
Što vas inspirira – u arhitekturi, ali i izvan?
Najviše me inspirira život sam – u arhitekturi to je igra svjetla i sjene, ravnoteža materijala i praznina, trenutak kad prostor počne disati i pričati svoju priču. Izvan arhitekture, moja inspiracija dolazi iz prirode, putovanja i umjetnosti, ali i iz onih najjednostavnijih, svakodnevnih stvari – šetnje, razgovora, pa čak i tišine.
Ljudi i njihove priče su uvijek središte svega; oni nose emociju, a upravo emocija je ono što svaki prostor čini
posebnim i neponovljivim.
Na koje načine se održavate kreativno “budnom”?
Kreativno me ‘budi’ stalna znatiželja – volim promatrati svijet oko sebe otvorenih očiju. Puno putujem, istražujem nove prostore i kulture, ali jednako me nadahnu i male,
svakodnevne stvari.
Volim se okruživati umjetnošću, knjigama i prirodom jer sve to puni moj unutarnji svijet. Najvažnije je, mislim, ne zatvoriti se u rutinu – ostati otvoren, osjetljiv i spreman pronaći inspiraciju tamo gdje je drugi možda ne bi primijetili.
Što vas najviše veseli i opušta?
Najviše me opuštaju putovanja – svaki odlazak u novo okruženje donese mi drugačiji pogled i novu energiju. Koncerti su mi posebna strast jer glazba uvijek podigne raspoloženje i ispuni prostor posebnom emocijom. A najveći izvor svakodnevne radosti je moj pas – uz njega uvijek ima smijeha, igre i trenutaka potpune opuštenosti.
