Uređenje interijera zdravstvenih ustanova, klinika i poliklinika važno je ne samo radi estetike nego posebno radi ugođaja i atmosfere jer će u tom prostoru uglavnom boraviti pacijenti koji dolaze s određenim tegobama. Prostor jako utječe na raspoloženje i na naš doživljaj liječnika te mogućnost otvorene komunikacije i jasnog izražavanja emocija.
Tim je značajnije i važnije uređenje interijera poliklinike za mentalno zdravlje gdje se od stručnjaka, samog prostora i komunikacije s pacijentom očekuje da ulijeva povjerenje, smanjuje stres i pomaže pacijentima da se osjećaju opuštenije. Jedna takva otvorena je nedavno u Zagrebu, riječ je o Poliklinici za mentalno zdravlje Zora, a mi smo razgovarali s osnivačem, psihologom Igorom Mikloušićem.
Igore, uređenje prostora poliklinike za mentalno zdravlje sigurno ima svoje specifične zakonitosti. O čemu ste sve vodili računa pri uređenju?
Uređenje poliklinike za mentalno zdravlje bilo je izazov koji je zahtijevao pažljivo razmišljanje ne samo o estetici, već i o svim preduvjetima i ograničenjima koja su uspostavljena od strane nadležnog ministarstva. Uz to, u cijelom procesu uređenja razmišljali smo i o tome kako prostor može aktivno doprinijeti procesu oporavka i dobrobiti pacijenata. U svijetu je sada brzo rastući trend trauma-informed dizajna – pristupa uređenju interijara koji prepoznaje emocionalni utjecaj prostora na ljude i koristi ga kao alat za liječenje i želja nam je bila primjeniti njegove ključne principe: povezanost s prirodom kroz prioritiziranje prirodnog svjetla uz toplo umjetno osvjetljenje, korištenje materijala koji podsjećaju na dom, minimalistički pristup koji smanjuje stres te pružanje autonomije korisnicima kroz korištenje prilagodljivih elemenata u prostoru.
Tko je zaslužan za projekt uređenja i dizajn prostora?
Uz sav trud koji smo uložili moramo napomenuti da smo u procesu uređenja imali i puno sreće. Sam prostor je bio izrazito zahvalan za realizaciju naših zamisli kroz niz elementa koje smo mogli uspješno integrirati u našu viziju. Uz to, kroz dosadašnji rad i karijeru došli smo u kontakt i stvorili prijateljstva s mnogim arhitektima i dizajnerima na koje smo se mogli osloniti u procesu stvaranja ovog prostora.
Od biroa koji imaju neograničeno iskustvo u osmišljavanju uredskih prostora do primjerice znanstvenica i znanstvenika koji se bave neuro-arhitekturom, čiji rad nas je usmjeravao i s kojima smo dijelili naše ideje i napredak.
Kakav je stil uređenja, kako ste birali namještaj i opremu?
Stil uređenja poliklinike najbolje se može opisati kao soft industrial. Prostor gdje se industrijski elementi kombiniraju s mekim i ugodnim detaljima. Iako se koriste industrijski elementi poput vidljivih instalacija i betonskih površina, oni su ublaženi pažljivim odabirom namještaja, rasvjete i dekoracija. Prevladavaju svijetle boje i prirodni materijali poput drveta i tekstila, što prostoru daje osjećaj topline i dobrodošlice. Minimalistički pristup ipak osigurava da prostor ostane prostran i prozračan, što je ključno za stvaranje umirujuće atmosfere.
Poliklinika se sastoji od prijavnog pulta, prostrane čekaonice koja ujedno služi kao multifunkcionalan prostor za grupne radionice, tri specijalizirane ordinacije, čajne kuhinje za zaposlenike i dva sanitarna čvora, a oblikovan tako da omogućuje protočnost, izbjegavajući osjećaj zatvorenosti ili nelagode.
Veliki prozori i staklene stijene osiguravaju obilje prirodnog svjetla, što nam je bilo iznimno važno. Oni ne samo da osvjetljavaju prostor, već imaju i direktan utjecaj na psihičko stanje pacijenata. Prirodno svjetlo smanjuje osjećaj zatvorenosti i klaustrofobije, potiče cirkadijalni ritam te poboljšava raspoloženje i koncentraciju. Vizualna povezanost s vanjskim svijetom pomaže pacijentima da se osjećaju povezanije s okolinom, što može smanjiti stres i anksioznost. Također integrirali smo prirodne elemente, biofilične materijale i umjetnička djela koja evociraju umirujuće učinke prirode.
Kod odabira boja i tekstura oslonili smo se smo smirujuću paletu zemljanih tonova, pastelnih nijansi plave i smeđe, koje potiču opuštanje i smanjuju napetost. Teksture su pažljivo odabrane kako bi osigurale vizualnu i taktilnu raznovrsnost. Elementi ogoljenih betonskih zidova i vidljivih instalacija, ublaženi su upotrebom prirodnih materijala poput drveta, pamuka, kože i lana.
Namještaj i opremu birali smo također s posebnom pažnjom. Steelcase namještaj, koji se nalazi u našim ordinacijama, odabran je zbog svoje ergonomije, funkcionalnosti i sposobnosti da stvori ugodan i siguran ambijent što je i jedan od razloga da su trenutno jedan od globalnih lidera u dizajnu prostora za mentalno zdravlje.
Dio namještaja, poput prijavnog pulta ili ormara u prostoru je od samog početka i izrađen je po mjeri, dok smo ostale elemente skupljali s vremenom. Gdjegod smo na njih naišli, ako smo zaključili da bi se mogli uklopiti u našu viziju prostora, postali su dio priče naše poliklinike..
Što je vama najvažnije kako želite da se vaši pacijenti osjećaju u prostoru i mislite li da ste to postigli?
Najvažnije nam je da se pacijenti u našoj poliklinici osjećaju sigurno, prihvaćeno, smireno i ohrabreno. Cilj je bio stvoriti prostor koji podržava proces oporavka, već i kroz svoj moderan izgled i ugodnu atmosferu smanjuje stigmu povezanu s brigom o mentalnom zdravlju.
Povratne informacije pacijenata i zaposlenika izuzetno su pozitivne, što nam potvrđuje da smo na pravom putu. Pacijenti ističu da se osjećaju ugodno i opušteno, dok zaposlenici navode da prostor potiče produktivnost i pozitivnu atmosferu.
Koliko po vama, a vi znate sve o psihologiji i ponašanju ljudi, sam prostor u kojem se nalazimo utječe na naše emocije, našu percepciju pa onda i ponašanje?
Hvala na komplimentu, no sa sigurnošću mogu reći da nitko ne zna sve o psihologiji. Ipak, ono što smo znali prilikom uređenja poliklinike jest da postoji bogatstvo studija i znanstvenih spoznaja koje nam mogu pomoći kod uređenja prostora na način da on bude aktivan dionik terapeutskog procesa. Nadam se da smo ta znanja uspjeli uspješno primijeniti i u praksi.
U svakom slučaju, gotovo da je nemoguće precijeniti snagu koju prostor može imati na naše emocije , čemu u prilog govore mnoge studije iz područja i evolucijske psihologije, novonastalog polje neuro-arhitekture, a pojaviše psihologije okoliša, grane psihologije koja proučava kako okoliš utječe na naša iskustva, ponašanja i dobrobit.
I sami ste tog utjecaja vjerojatno bili svjesni nebrojeno puta tijekom života. Primjerice ako ste ikada izašli iz skučenog prostora bez prozora u prozračnu i prostranu prostoriju puno svjetla. Pritom, nelagoda ili opuštenost nisu nužno jedine emocije koju prostor može izazvati. Jedan dobar primjer interakcije arhitekture i prostora jesu unutrašnjosti sakralnih objekata poput katedrala koji u nama nerijetko izazivaju osjećaje strahopoštovanja, divljenja ili poniznosti. Ukratko, prostor u kojem se nalazimo ima dubok i direktan utjecaj na naše emocije, percepciju i ponašanje. Prostor nije pasivna kulisa, već aktivni faktor koji oblikuje naše mentalno stanje i ponašanje.
Ipak, moram na kraju napomenuti da koliko god naš prostor bio pažljivo dizajniran i ugodan, prava snaga naše poliklinike su naši stručnjaci. Njihovo iskustvo, znanje i predanost čine suštinu naše brige o mentalnom zdravlju, i vjerujemo da njihov rad u kombinaciji s prostorom poliklinike, našim pacijentima i klijentima daje dodatnu snagu i motivaciju da ustraju u procesu rada na vlastitom mentalnom zdravlju.
